Evropski ekosistem: suočavanje sa izazovima

Poslednjih godina u evropskom start-up ekosistemu beleži se porast tempa stvaranja kompanija. Od 99 evropskih kompanija podržanih rizičnim kapitalom, samo u 2019. dodato je 14. Tu spadaju nemačka neobank N26, francuska služba za planiranje zdravstvene zaštite Doctolib i litvansko tržište polovne odeće Vented. Uprkos ovoj ubrzanoj aktivnosti, evropska start-up preduzeća i dalje zaostaju u postizanju uspešnih rezultata u kasnoj fazi u poređenju sa drugim start-up ekosistemima.

Da bismo bolje razumeli snage koje deluju na ishodima evropskih start-up kompanija, sproveli smo analizu koja ispituje Evropu, Indiju i Sjedinjene Države, koristeći potonje kao reper za zdrav start-up ekosistem. Takođe smo procenili trendove i izazove koji utiču na te ekosisteme i intervjuisali osnivače početnike i investitore da bismo dodali kontekst našim nalazima. Iako su naši podaci istorijski i uslovi se definitivno menjaju na bolje, naša analiza evropskog početnog ekosistema ilustruje osnovna osnovna pitanja sa kojima se preduzetnici suočavaju.

Zapanjujući nesklad

Iako se promena dešava brzo, prema našoj analizi, novoosnovanih preduzeća u Evropi i dalje je manje, prikupljaju manje novca i imaju manju verovatnoću uspeha. Iako Evropa generiše 36 procenata svih formalno finansiranih start-upova, ona stvara samo 14 procenata svetskih kompanija. Prilagođeno populaciji i BDP-u, broj novoosnovanih preduzeća koja stvara Evropa je samo 40 procenata od onog koji generišu Sjedinjene Države.

Istorijski gledano, evropski ekosistem je bio manje efikasan od onog u Sjedinjenim Državama pri pretvaranju novih preduzeća u uspehe u kasnoj fazi. Da bismo analizirali korake između faze uspeha, pogledali smo novoosnovana preduzeća koja su finansirala seme između 2009. i 2014. Na primer, evropska start-up preduzeća imala su 30 posto manje šansi da napreduju od semena do uspešnog ishoda, kao u poređenju sa novoosnovanim preduzećima koja su tokom tog vremena u Sjedinjenim Državama prikupila sredstva za seme.

Dalje, evropska start-up preduzeća imaju konstantno niže ukupne stope uspeha i pokazuju manje napretka kroz sve runde u poređenju sa američkim i indijskim start-up kompanijama u celini. Na primer, za grupu novoosnovanih preduzeća koja prikupljaju seme finansiranje između 2009. i 2014. godine, američki i indijski ekosistemi su gotovo dvostruko efikasniji od evropskih u premeštanju novoosnovanih preduzeća iz serije C u seriju krugova finansiranja serije D, ili čak serije B kroz seriju C. Za istu kohortu, evropska start-up preduzeća imaju niže stope uspeha od onih u Sjedinjenim Državama koje napreduju kroz naredne runde finansiranja.

Međutim, ako je manje uspešan u napredovanju kroz ovaj levak, ne znači da su nova preduzeća u Evropi puki neuspeh. U stvari, mereno stopama bankrota širom Evrope, evropske kompanije ne propadaju češće nego američke kompanije. Umesto toga, veća je verovatnoća da će evropske kompanije zastati nakon kruga prikupljanja sredstava, što znači da jednostavno ne prelaze u sledeću fazu finansiranja ili ne uspevaju sa uspešnim izlaskom u obliku IPO-a ili neke vrste akvizicije. To se događa sa 10 posto više evropskih start-up-ova nego američkih start-up-ova nakon što osiguraju finansiranje serije. Iako ove kompanije zapravo mogu rasti i biti profitabilne, a time i samofinansirajuće, mogle bi žrtvovati dalji potencijal rasta. Ovaj efekat može da umanji apetite rizičnih kapitalista (VC), kojima poslovanje s profitom nije dovoljno jer se oslanjaju na velike prodaje ili IPO-ove da bi postigli visoke prinose na svoje investicije?

Iako se uslovi poboljšavaju, izazovi sa kojima se suočava start-up evropski ekosistem i dalje su značajni. Da bi ih prevazišli, posebno treba razmotriti tri ključna područja. Prva među njima je usklađivanje i aktivno kreiranje politike. Evropa bi mogla da nastavi sa usmeravanjem svojih regulatornih okvira, koji su i dalje složeni za početnike u lakoj navigaciji. Mnogi evropski start-upi rano žele proširiti svoje poslovanje na više regiona. Na sličan način, pravni okviri bi se mogli ponovo proceniti kako bi se evropskim start-up kompanijama omogućilo da privuku i zadrže potrebne talente za izgradnju i skaliranje novih kompanija. Podržavanje svega ovoga mogla bi biti vizija koja ima za cilj i odbranu postojećih snaga Evrope i izgradnju i podršku oblastima potencijalnog rasta.

Drugo, iskorišćavanje evropske imovine, koja uključuje njen javni sektor i njegovu relativnu snagu u B2B areni, presudno je za rast početnog ekosistema. Kao veliki dobavljači, vlade su ključni pokretači koji imaju moć da podrže inovacije. Kroz ovu polugu, Evropa može aktivno promovisati svoj start-up ekosistem. B2B sektori ovde nude posebno plodno tlo, jer su preduzetnici na kontinentu već uspostavili čvrst temelj inovacija digitalizacijom aktivnosti koje služe drugim preduzećima, a još više sada, jer je kriza koronskog virusa stvorila očekivanje da će se više poslova voditi digitalno. Evropa bi takođe mogla da nadogradi još jednu relativnu snagu, održivost, jer se poslovne mogućnosti oko rastućeg razgovora o odgovornosti zainteresovanih strana i dalje šire. Evropa je lider u ovoj oblasti i u dobroj je poziciji da iskoristi ovu imovinu.

Treće, Evropa bi mogla da razmotri kako da podrži kulturu i kapital potreban za dalji rast svog početnog ekosistema. Preduzetnici bi mogli da iskoriste poboljšanje uslova za novoosnovana preduzeća da prošire svoje ambicije i teže globalnom liderstvu. Vlade bi to mogle da nastave putem kapitala spremnijeg na rizik, i razmatrajući da dodeli više polujavnih sredstava za rast ekosistema, kao i da podstakne saradnju između preduzeća, akademske zajednice i industrije. Takođe bi se moglo pokazati korisnim za poboljšanje uslova za kapital i finansiranje, na primer, iskorišćavanjem evropskih i globalnih partnerstava sa usklađenim podsticajima koji će im omogućiti brže skaliranje.

McKinsey