Revolucija u nastajanju putne infrastrukture

Autonomna vozila omogućavaju uže kolovozne trake

Do 2035. godine očekuje se da 15 odsto prodatih lakih vozila bude potpuno autonomno. Kako raste udeo vozila sposobnih za funkcionisanje bez ljudskih vozača, očekuje se drastičan porast preciznosti vožnje. Dodatna tačnost mogla bi eliminisati potrebu za trakama koje su mnogo šire od vozila. Dok su tradicionalne trake izgrađene dovoljno široko da uračunaju ljudske greške, obično široke između 3,50 i 3,75 metara (prema Evropskoj komisiji), širina budućih traka mogla bi se smanjiti na 2,8 metara i dalje bi mogla da primi putničke automobile i teške kamione. Putevi namenjeni isključivo putničkim automobilima mogli bi imati trake uže i do 2,5 metra, čineći puteve sa četiri trake i do 4,0 metra uži nego što su danas.

Automatizacija građevine povećava produktivnost

S obzirom na još uvek značajnu količinu ručnog rada potrebnog za izgradnju puteva, automatizacija je obećavajuća prilika za poboljšanje produktivnosti u ovoj industriji sa niskim maržama. Na primer, početno snimanje moglo bi se dalje automatizovati upotrebom lieder tehnologije, smanjujući vreme i troškove. Podaci iz više izvora mogu se uneti u digitalni prikaz fizičkog sredstva – poznatog kao digitalni blizanac. Takvi digitalni modeli omogućavaju izvođačima da vizualizuju čitav životni ciklus puta, optimizujući njegove performanse. Upotreba 3-D sistema za upravljanje mašinskim iskopima može poslužiti kao zamena za procenu potencijala automatizacije u kasnijim fazama izgradnje puteva. Ovi sistemi kombinuju usluge geolokacije sa digitalnim modelima da bi delimično automatizovali zemljane radove. Bageri opremljeni takvim sistemima mogu iskopati ili klasirati do 30 procenata brže od mašina koje ne koriste 3-D sistem.

Vlade i građevinske kompanije treba da deluju strateški

Igrači koji su nekada izgledali daleko od prostora za izgradnju puteva već pronalaze načine da iskoriste nove mogućnosti, posebno one koje im omogućava visoka tehnologija. Vlade i građevinske kompanije trebale bi preduzeti ključne korake da bi ostale konkurentne u trci ka sledećoj revoluciji u transportu:

Uspostaviti standarde za „pametne puteve“. Evropske vlade bi mogle da stvore saveze među relevantnim akterima iz privatnog sektora kako bi definisale uslove za digitalizaciju.

Evropske vlade mogle bi da finansiraju pilot projekte koji su usredsređeni na kreativna rešenja za izgradnju digitalnih puteva.

Tradicionalne građevinske kompanije mogle bi se udružiti sa tehnološkim kompanijama, kao što su proizvođači senzora ili analitičkim kompanijama, da bi dizajnirale sisteme za prikupljanje podataka, koji će biti sve veći izvor vrednosti.

Nove tehnologije takođe stvaraju mogućnosti za stvaranje prihoda. Operatori na putevima mogu istražiti kako pametna putarina ili unovčavanje podataka o automobilima mogu biti novi izvori prihoda.

Tradicionalni igrači moraće da izgrade sposobnosti potrebne za igranje u naprednijem pejzažu digitalnih puteva, bilo da se radi o veštinama koje, recimo, građevinske kompanije trebaju da primene automatizovane mašine, ili o znanju, recimo, agencijama za javne radove treba razviti standarde koji se odnose na prikupljanje i upravljanje podacima o automobilima.

McKinsey